Šta je prestupna godina? Prestupna godina je ona godina koja ima 366 dana, odnosno ona u kojoj mesec februar traje 29 dana. To je svaka četvrta godina. Godine koje imaju 365 dana nazivaju se proste godine, a razlika je samo u tom jednom danu, koji se uvek nalazi na kraju februara meseca. Olimpijske igre se […]
Potrebno je: ★ 2 jajai puno optimizma ★ 200 g smeđeg šećerai jedna vesela pesma ★ 180 g meda i pregršt lepih želja ★ 300 g brašnai prstohvat čarolije ★ 1/2 praška za pecivo i cela sreća ★ Sok od jedne narandžei osmeh ★ narendana kora od narandže i mnooogo ljubavi
Sve izmutiti mikserom. Sipati u pobrašnjen pleh za kuglof i peći oko pola sata u prethodno zagrejanoj rerni, na temperaturi od 180C.
Dok se kolač peče, obavezno pozvati bar dve osobe i reći im koliko ihvolite.
Darivanje. Verovanje u bajke. Maštanje i sanjarenje. Priželjkivanje nerealnih želja. Apsolutna raskoš. Osmeh slučajnog prolaznika. Prijateljski zagrljaji i svečana obećanja. Entuzijazam i opijenost optimizmom. Detinja radost i čista sreća.
★ Praznična groznica. Zavodljivi izlozi. Nerazumni troškovi. Vreme kićenja i šarenila. Kič je sasvim OK. Glasan smeh. Zagrljaji topli kao rukavice. Trapav hod u nezgrapnoj obući. Odbrojavanje. Jedvačekanje da se otkine poslednji list sa starog kalendara. Vera u bolje sutra.
★ Kuvano vino sa karanfilićem. Kolačići sa muskatnim oraščićem i cimetom. Čaj sa rumom. Medenjaci sa šećernom glazurom. Topla čokolada. Kandirano voće.
★ Sladunjava muzika. Stari filmovi. Davno pročitane knjige. Ogromne posude sa kokicama. Lampioni. Posvete i zdravice. Emocije. Puuuno emocija. I suze su OK.
Odem juče na predavanje jednog našeg poznatog Life coachera i odlučim da svakog jutra pred ogledalom ponavljam afirmacije.
Ustanem jutros, jedva se iskobeljam iz kreveta. Sa jednom papučom na nozi odćopam do kupatila. Usput se sapletem o dečje patofne, podignem nečije smotane čarape. Stignem do lavaboa, bosom nogom stanem na mokro i stresem se od hladnoće.
E onda se pogledam u ogledalo i vidim svoje izgužvano lice, poput one teget suknje na falte, koju sam onomad nosila uz pionirsku maramu i kapu.
I mislim se, kakve afirmacije, kojepičkematerine, za početak ujutru ogledalo da me ne dočeka u kući. 😵
Tapete kupljene, one koje sam godinama želela da imam. Uhvatim mužjaka, svašta obećam, al’ pod uslovom da uzme da stavlja tapete odma’. Brzinom svetlosti do’vati šerpu da razmuti lepak. Ono neke grudvice, ne mo’š se razbije ni mutilicom za kolače. Daj mikser, mikser malo popravi situaciju.
Meri, gledaj, seci, drljaj, muljaj, maži lepak, jebi ale… Prvu zalepismo dobro, drugu naopako. Tu popizdeh, sebi nisam došla. E onda redom sve kao drugu, uz mužjakovu logičnu konstataciju da: „Ako su sve naopako, onda to više nije naopako“. Sve u svemu, imadoh dva nervna sloma, zamalo razvod braka i dugo željene tapete na zidu.
(Na)učili su me da budem skromna. Ja klinka, a teška neka vremena. Idemo porodično da kupimo rođendanski poklon za Đokinog malog. Tras! Iskešira tata 50 tadašnjih maraka za duks. Men’ se sve u glavi vrtelo kad je plaćao i bilo mi ga žao tamo na kasi.
Prolazila sam pored nekog butika svaki dan kad sam se vraćala iz škole i svidela mi se jedna dukserica u izlogu. Oči sa nje nisam mogla da skinem. Ćutim, gutam želju, kako da kažem, znam da je skupa. Dodjem ja kući jedan dan, ma pitaću da mi kupe, ko ga jebe. Usledile reči kako treba da budemo skromni, eto za taj jedan duks ja mogu možda i 3 kvalitetna da dobijem, da ne treba da robujem modi i markama…. I tako ja dobijem 3 kvalitetna duksa, onaj nikad.
Kad se kupuje sladoled, kakav kornet, to je iživljavanje! Za te pare možeš 3 na štapiću da kupiš. Jebo te sladoled na štapiću, ostala sam željna korneta ceo život.
Većina kupovina se izvodilo po principu „Za to jedno, može nekoliko nečeg drugog da kupiš“. I tako sam najčešće dobijala nekoliko nečeg drugog što ne želim.
Nekako se sve preračunavalo, analiziralo. Retki su bili spontani užici, momenti da se bez prethodnog planiranja i dogovora prepustiš želji.
Kada sam kao devojka počela sama da živim i zarađujem, planiram i trošim, ja sam preuzela taj model razmišljanja. Ako bi se dogodilo da priuštim sebi nešto „skupo“, nisam umela da uživam u tome, jer bih imala grižu savesti i preispitivala sam se šta sam sve mogla da kupim za te pare. Horor, je l’ da?
Kasnije sam to vaspitanje počela da prenosim deci. Kada me je moje najstarije dete pitalo zašto drugima kupujemo najlepše poklone, a sebi „onako“, ja sam se setila svojih osećanja u detinjstvu. Pa Lidija, majkumujebem, ‘oćeš li deci život zagorčati, pogrešno vaspitati, teskobu im stvarati…
Došlo je krajnje vreme da promenim to kod sebe. Verujem da ne možete ni da zamislite kakva mi je gužva bila u glavi kada bi u meni počele da se raspravljaju mala i velika Lidija. Kakve je sve izgovore i opravdanja velika Lidija nalazila, kada bi mala Lidija imala neku želju.
Svaki odlazak u MC Donald’s sam preračunavala u ručkove koje sam mogla da spremim kod kuće. Pa šta ako ne mogu da napravim takav Chicken nuggets, evo ispohovaću im belo meso. Kako misliš to nije isto? U pravu si, nije isto. Moj ručak je zdraviji od bilo kog Mc Donaldovog.
Da li ste znali da za 200 g Nes kafe, može da se kupi 600g obične kafe? Mislim, nema veze što moj suprug kaže da to nije ista kafa. I nema veze što on ŽELI baš Nes kafu.
Trebalo mi je dosta vremena da se prešaltam na drugačiji režim i još radim(o) na tome.
Učena sam da ono što volim, može da se zameni nečim drugim, manje ili više sličnim.
A znamo svi da je ono što volimo jednostavno nezamenjivo. Zar ne?
Koliko su prestupna godina i 29. februar oduvek bili fascinantni ljudima, govori i priča o najpopularnijem superheroju Supermenu , koji je rođen kao Kal – El , po zemaljskom kalendaru baš 29. februara, na planeti Kripton. Njegov otac, naučnik Džor-El ga kao bebu staru nekoliko dana, šalje raketom na Zemlju i to samo par minuta pre nego što je uništena planeta Kripton. Bebu pronalazi sredovečni bračni par Kentovih, usvajaju i daju mu ime Klark Kent. Odrastajući, ovaj dečak prepoznaje svoje nadljudske moći, koje kasnije koristi isključivo za dobrobit čovečanstva.
Možda ne baš kao gore pomenuti superheroj, ali ipak ljudi rođeni 29. februara su neobični i drugačiji, ako ni po čemu drugom, onda po tome što rođendan slave svake četvrte godine. Ako ćemo da se našalimo, možemo reći da punoletstvo proslavljaju u svojoj 72. godini.
Međutim, rođeni 29. februara kažu da im je rodjenje na ovaj datum donelo više poteškoća nego radosti. Imaju probleme sa već komplikovanom administracijom i papirologijom, jer osiguravajuće kuće, banke i veće organizacije ne priznaju 29. februar kao zakonski validan datum rođenja. U tim situacijama, ljudi koji su rođeni tog datuma, praktično su primorani da izaberu između 28. februara ili 1. marta, kao datuma rođenja. Većina elektronskih servisa i sajtova, čak i ne nude 29. februar kao opciju za datum rođenja.
Na pet miliona osoba, samo je jedna rođena 29. februara!
Nekada je postojao strah da decu rođenu 29. februara prati loša sreća, a danas naprotiv mnogi veruju da su deca rođena tog dana „izabrana za nešto veliko“. Za njih se kaže da imaju snažnu intuiciju, da su posebni i multitalentovani.
Prestupna godina je ona godina koja ima 366 dana, odnosno ona u kojoj mesec februar traje 29 dana. To je svaka četvrta godina. Godine koje imaju 365 dana nazivaju se proste godine, a razlika je samo u tom jednom danu, koji se uvek nalazi na kraju februara meseca.
Olimpijske igre se održavaju svake četvrte, t.j. svake prestupne godine, pa tu godinu takođe nazivaju i olimpijskom.
Da bismo lako izračunali koja je godina prestupna, matematičari su nam dali jednostavan odgovor, prestupna godina je ona koja je deljiva brojem 4.
Zašto postoji prestupna godina?
Razlog postojanja prestupne godine je usklađivanje kalendarske godine sa astronomskom (solarnom) godinom. Vreme koje je potrebno da Zemlja obiđe oko Sunca je zapravo 365 dana i 6 sati ,pa da ne bi došlo do toga da Novu godinu dočekujemo u leto, svakoj četvrtoj godini je dodat još jedan dan.
Narodna verovanja o prestupnoj godini
Verovalo se da je prestupna godina baksuzna, pa da u toku te godine ne bi trebalo započinjati nikakve velike i ozbiljne poslove.
Nekada se mislilo da brakove ne treba sklapati u prestupnoj godini, jer neće dugo trajati.
Postojalo je verovanje da ne valja saditi voće u prestupnoj godini, jer te sadnice kasnije neće redovno rađati.
Stari su smatrali da čak i životinje rođene prestupne godine, budu bolešljive i slabe.
Decu rođenu 29. februara, zvali su prestupna deca. Verovalo se da tu decu neće pratiti sreća, pa su u prošlosti od matičara zahtevali da detetu kao datum rođenja upišu 28. februar ili 1. mart.
2020. je prestupna godina.
U njoj imamo ukupno 2 dana koji padaju na petak 13. Jedan je u martu mesecu, a drugi u novembru.
Jutarnji spokoj. Lagano, skoro neprimetno svitanje. Miris kafe i neka iznenadjujuće dobra muzika sa radija.
Vetar nanosi opalo lišće ispred vrata, na otirač koji sam s ljubavlju odabrala i kupila. Mačak Tom se svadja sa ogromnim pripadnikom svoje vrste, koji ga sa zebnjom gleda viseći sa ogolele grane trešnje. A trešnja nas je izdala letos, ništa nije rodila.
Dva mala žuta psa laju na svraku, koja mudro pokušava da razbije orah bacajući ga u letu. Gledam koliko je uporna, strpljiva i skoncentrisana. Vraća se na tlo, ponovo podiže orah i baca ga sa visine. Ne obazire se na žute pse koji se zaleću na nju i laju. To ponavlja dok ga konačno nije slomila i kljunom pokupila plodove svog rada.
Treba mi upornost, strpljivost i skoncentrisanost te svrake.
Eto! Svraka da budem!
Dom je tamo gde hrizanteme prkose oblacima svojim gustim belim laticama. Gde mačke oštre kandže o koru mladog jorgovana, a psi na novom otiraču glodju trsku, prethodno odvaljenu sa ograde koju ste brižljivo sredili… Dom je tamo gde bosonoga žena izleće iz kuće preteći im metlom, dok se usput sapliće o trotinete i bicikle ostavljene od strane njene mnogobrojne dece. ❤